Dizalice preplavile glavni grad, provjerili smo koliko koštaju
Biznis najma autodizalica, ako je suditi prema svakodnevnoj gradskoj vizuri, posljednjih je mjeseci procvjetao. U centru Zagreba svakodnevno je zatvoreno barem nekoliko ulica u kojima ti teški strojevi na šest, osam ili deset kotača, dugačkih “ruku” od 20 do 40 metara, s krovova zgrada spuštaju oštećene dimnjake.
Budući da Zagrepčani, od potresa u ožujku, sve više traže takve građevinske zahvate, a usput se i opravdano žale da su cijene radova skočile za nekoliko puta, nazvali smo domaće tvrtke koje se bave najmom autodizalica i provjerili njihove cijene te kako u ovakvim okolnostima funkcionira njihovo poslovanje.
Saniranje štete
O visokoj potražnji za autodizalicama možda najbolje govori podatak da su na intervencije u Zagreb dolazile čak i tvrtke iz drugih gradova. Jedna takva je čakovečka obiteljska tvrtka Patafta i sinovi koja se specijalizirala isključivo za najam autodizalica.
– Uglavnom radimo u okolici Čakovca, ali u mjesecima nakon potresa, u Zagrebu smo bili gotovo svaki dan. Zvali su nas građevinari kojima smo iznajmili autodizalice jer su neke intervencije bile hitne. Sada je, srećom, većina sanirana – ispričao nam je vlasnik Franjo Patafta koji raspolaže sa šest autodizalica – od 60 tona nosivosti pa do 130 tona.
Na pitanje o cijenama najma jedne dizalice odgovorio je da to ovisi o puno faktora i da o tome ne želi pričati.
Ipak, kako smo doznali, uobičajena cijena sata autodizalice kreće oko 400 kuna za one nosivosti 40 tona. Nešto robusnija dizalica nosivosti 80 tona stoji do 600 kuna po satu, a one koje podižu teret preko 100 tona oko 800 kuna po satu. Što veća nosivost, to je autodizalica veća, skuplja, a time i sat najma raste. Zbog toga se uostalom autodizalice rijetko iznajmljuju na jedan sat. Minimalna satnica korištenja u većini tvrtki postavljenja je na tri sata jer im se, kako kažu, ne isplati manje ako uračunaju održavanje vozila i gorivo. Za cijeli dan korištenja (8 sati), prema tome, okvirna cijena najma autodizalice može biti u rasponu od 4000 kuna pa sve do 8000 kuna za one nosivosti preko 100 tona.
Usprkos cijenama i u tvrtki Prangl, specijaliziranoj za pružanje najma mobilnih dizalica i radnih platformi, zabilježili su porast upita i poslova na skidanju dimnjaka u zadnjim mjesecima.
– Krajem ožujka i u travnju smo definitivno zabilježili porast zakupa autodizalica. Teško je reći koliko nam je posao točno skočio u odnosu na neko uobičajeno poslovanje jer nam je zbog Covida ukupni promet lošiji nego prošle godine. Najviše posla u zadnjim mjesecima je bilo po užem centru grada. Skinuli smo preko 300 dimnjaka različitih dimenzija i kilaža, a jedan od najzahtjevnijih zadataka bilo je skidanje dimnjaka od 30 tona na Schlosserovim stubama sa zgrade Fine – odgovorili su nam iz zagrebačke tvrtke Prangl.
Kako skidanje dimnjaka izgleda na terenu, ispričao nam je Tomica Erjavec, voditelja projekata u Pranglu, koji je i sam, kao podrška jednoj građevinskoj tvrtki, bio na Schlosserovim stubama.
Radna snaga
– Najveći je problem u ovom konkretnom slučaju bio odrediti kilažu takvog dimnjaka, a to je nužno kako bismo mogli izabrati dizalicu potrebne nosivosti. Tek smo dolaskom na teren uvidjeli da je pet metara visok dimnjak, napravljen od armiranog betona, obložen ciglama izvana i iznutra, težak ukupno 30 tona. Na tome smo radili puna četiri dana, od 0 do 24 – prepričava Erjavec.
Na koncu su grdosiju skinuli uz pomoć dvije autodizalice, jedne nosivosti 220 tona i druge 90 tona, vezali ga gurtnama i lancima te ga u komadu spustili na Schlosserove stube. Nosivost se autodizalice, naime, smanjuje što je “ruka” duže ispružena, odnosno visina na kojoj se teret grabi veća. U ovom slučaju to je bilo gotovo 20 metara.
Tvrtka Prangl posjeduju preko 20 autodizalica u rasponu od 30 tona nosivosti pa do 250 tona, a jedan takav stroj, kaže Erjavec, posebno onaj visoke nosivosti iznad 200 tona, može stajati između milijun i 1,5 milijuna eura (to je cijena za novi, iz dućana). Ne iznenađuje stoga da će cijena najma takve autodizalice (nosivosti iznad 200 tona) po satu premašivati 1500 kuna. No, naglašava, sve ovisi o vrsti i količini posla, nosivosti stroja, težini tereta, lokaciji i potrebnom ljudstvu.
Građani, koji su zadnjih mjeseci skidali urušene dimnjake sa svojih krovova, upozoravali su da cijene građevinskih radova skaču u nebo, a ponude građevinskih tvrtki drastično variraju između 20 tisuća kuna pa sve do 50 tisuća kuna. Najam autodizalice, iako posao skidanja dimnjaka uključuje i troškove radne snage, čišćenja i gradnje novog, često je najskuplja stavka. Razlog je jednostavan. Budući da građevinari, koji zakupljuju takve autodizalice, moraju u startu platiti visoku cijenu najma očekivano je da će te troškove pokrivati iz džepa korisnika, a pokušat će u procesu i nešto zaraditi. Iako poslovno razumljivo, upitno je može li to opravdati dizanje cijene radova i za tri puta, kako su neki građani upozoravali.
– Nažalost, i mi smo čuli te priče, direktno od samih korisnika. Znamo da tržištem dirigira ponuda i potražnja, ali potražnja u ovom trenutku ne opravdava povećanje cijena jer se, jednostavno, radilo o prirodnoj katastrofi – kažu iz tvrtke Prangl.
Ciglu po ciglu
Ne opravdavaju takve postupke građevinara, ali tvrde da najmodavci autodizalica tu ne nose krivicu za prenapuhane cijene. Jednostavno, imaju fiksne cjenike koji se uvijek pridržavaju. Jednom kada građevinari dizalicu uzmu u najam, navode, na njima je i da formiraju krajnju cijenu.
Poziciju da autodizalice, u većini slučajeva, nisu ni potrebne za zahvate skidanja dimnjaka zauzima Josip Čalušić, vlasnik tvrtke Plava zona koja je u zadnjim mjesecima obavila desetke takvih zahvata, i to ručno.
– Puno ljudi to ne zna. Možda primijete kod susjeda da je došla dizalica pa je i sami angažiraju, a velika je vjerojatnost da im uopće ne treba i da se to može obaviti i bez strojeva. Istina, dizalica može ubrzati sam postupak, ali onda će to i koštati više – objašnjava Čalušić.
U njegovoj tvrtki radnici direktno na krovu dimnjak rastave ciglu po ciglu i tako ga spuste dolje. Bez potrebe za dizalicom.
Prema njegovim procjenama, tek pet posto zgrada u Zagrebu zaista ima potrebu za dizalicom zbog, primjerice, nepristupačne lokacije. Sve drugo se može obaviti ručno. Naravno, cijeli će proces trajati duže, ali, kako ističe Čalušić, cijena će biti nešto manja. Piše
