Uznemirujuće svjedočanstvo njegovateljice ‘Ljudi dođu i vide da je sve čisto i uredno, sve fino miriše, nisu ni svjesni što se događa iza kulisa.’
Ljudi dođu i vide da je sve čisto i uredno, sve fino miriše. Šefovi se tako brinu da posteljina i pidžame budu čisti, da rade osvježivači zraka, a što je ispod pidžama, što je s kateterima – to nitko ne vidi
Nezapamćena tragedija u obiteljskom domu za starije i nemoćne osobe Zelena oaza u Andraševcu, u kojem je u subotu ujutro u požaru pomoćnog objekta smrtno stradalo šestero korisnika doma, bila je povod da osobe iz sustava socijalne skrbi, ali i stručnjaci iz drugih institucija javno progovore o ozbiljnim problemima i “rupama” u sustavu zbrinjavanja jedne vrlo ranjive skupine građana.
Na vidjelo je isplivala činjenica da izvaninstitucionalni, tzv. obiteljski domovi ne podliježu praktično nikakvoj kontroli nadležnih inspekcija od trenutka kada dobiju dozvole za rad, a da istovremeno, iako mogu imati i potpuno nepokretne i teško bolesne korisnike, nemaju obvezu zapošljavati stručno osoblje.
Iza vrata
Jutarnjem listu jučer se javila i jedna njegovateljica, koja je radila u više domova za starije i nemoćne osobe na zagrebačkom području, te nam je ispričala što se sve događa iza zatvorenih vrata u domovima, kada nema članova obitelji i drugih osoba koje dolaze u posjete korisnicima.
– Za početak bih željela reći kako domove otvaraju mahom osobe koje dolaze iz sustava socijalne skrbi i jako dobro znaju kako sustav funkcionira, gdje su rupe, što mogu i što ne mogu. Velik je problem nedostatak adekvatnog, stručnog osoblja. Zaposliti mogu koga žele, a onda te nestručne osobe obavljaju poslove za koje su u bolnicama zaduženi isključivo liječnici i medicinske sestre.
Tako na primjer svi daju injekcije, svi ‘slažu’ terapije, ženama u domu katetere stavlja tko stigne. Čak smo morali uvoditi i sonde, što sam je izričito odbijala – ustvrdila je njegovateljica koja je željela ostati anonimna (osobni podaci poznati redakciji op.a.). Pritom je dodala da se nepokretni korisnici podvrgavaju čak i mehaničkom čišćenju crijeva uz korištenje rukavica.
– Ono što vlasnici najčešće prezentiraju članovima obitelji koji žele smjestiti svoje bližnje u njihov dom često je obično zamagljivanje situacije. Ljudi dođu i vide da je sve čisto i uredno, sve fino miriše.
Dekubitus
Šefovi se tako brinu da posteljina i pidžame budu čisti, da rade osvježivači zraka, posebno kada dolaze posjetitelji, a što je ispod pidžama, jesu li promijenjene pelene, što je s kateterima, to je manje važno – govori nam njegovateljica, napominjući da domovi često štede na pelenama, ali da neki rado nabavljaju dodatne lijekove, posebno sedative, kako bi njima kljukali i umrtvljivali korisnike da bi postali što manje zahtjevni.
Također ukazuje na loše higijenske uvjete u domovima te česte pojave dekubitusa, pri čemu čak rane 4. stupnja u domovima obrađuju nestručni zaposlenici. Usto, u jednom zagrebačkom domu na 20 do 30 korisnika samo u jutarnjoj smjeni radile su dvije njegovateljice, dok je poslijepodne i noću za njih bila zadužena samo jedna. O poražavajućem stanju u sustavu, posebno kada se radi o zbrinjavanju osoba s tjelesnim i mentalnim invaliditetom, govore i rezultati istraživanja koje su prije nekoliko godina proveli profesori sa studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu, doc. dr. sc. Marko Buljevac, doc. dr. sc. Marina Milić Babić i prof. dr. sc. Zdravka Leutar.
Pod ključem
Njihovo se istraživanje bavilo stanjem u udomiteljskim obiteljima. Rezultati istraživanja pokazuju da stotine osoba trpi svakodnevno verbalno i fizičko nasilje, da se zanemaruju njihove osnovne potrebe te krše elementarna ljudska prava. I pritom nema nikakvih sankcija. U istraživanju se navode svjedočenja korisnika, ali i socijalnih radnika iz kojih proizlazi da štićenici često ne mogu otići na WC bez odobrenja “gazde”, da ne mogu dobiti čisto donje rublje, da ih se vrijeđa i omalovažava ako se unerede, da su im obroci oskudni. Loši higijenski uvjeti su posebna stavka, primjerice tuširanje jednom tjedno, pa i rjeđe. Korisnike se nerijetko drži zaključane da ne smetaju, brane im mobitele, internet i televiziju, zna ih se siliti na rad, a ima i slučajeva premlaćivanja. piše
