Strašno krvoproliće u Hebrangovoj ulici. Zapanjujući detalji ubojstva dobre starice i katastrofalne istrage koju je vodio brat bivšeg ministra.
Prošle su tri godine od ubojstva Dušanke Kostić (74), dobre starice iz dvosobnog stana na prvom katu u Hebrangovoj 23 u Sisku.
Stan u kojem je 18. prosinca 2013. susjeda pronašla njezino brutalno unakaženo tijelo danas je u vlasništvu pastorke muškarca koji je odmah nakon ubojstva uhićen pod sumnjom za stravičan zločin. Oslobođen je te sumnje, a policijsko istraživanje obilježila je serija bizarnih propusta.
Slučaj je već zaboravljen, a usprkos enormno visokim troškovima vještačenja, rezultat policijskog istraživanja jednak je nuli. Nova vlasnica stana živi u inozemstvu, stan je iznajmila, a stanarinu ubire prvi i jedini osumnjičenik za ubojstvo Dušanke Kostić. Riječ je o razvoju kakav i laika navodi na zaključak o motivu.
Smrt gušenjem
Udovica Dušanka Kostić živjela je sama. Sa susjedima je bila u vrlo dobrim odnosima. Prijateljica iz ulaza imala je i ključ njezina stana kako bi zalila cvijeće kad bi Dušanka otputovala k daljnjoj rodbini u BiH.
Kako se Dušanka kobnog dana nije javljala, susjeda se zabrinula i ušla u stan. Zatekla je prizor od kojeg joj je pozlilo. Po podu dnevnog boravka krhotine razbijene vaze, nered i tipični tragovi borbe. Posvuda krv. Staričino tijelo je ležalo licem prema gore, prekrivena lica, a preko glave joj je bila navučena plastična vrećica.
Obdukcija je pokazala da je smrt nastupila gušenjem, iako je po tijelu i naročito glavi bilo također jako teških ozljeda od udaraca tupim predmetom, šakom i nabijanjem o pod. No usprkos evidentnim indicijama da je riječ o ubojstvu, policajci koji su prvi došli u stan – nisu tako zaključili.
Na mjesto događaja nepozvan je došao i temeljni policajac, inače brat jednog tadašnjeg ministra. Nestručno su prekopali stan, ostavili svoje otiske na nebrojenim mjestima da bi na kraju zaključili da će ipak biti potrebna obdukcija. U tim trenucima njima nije bilo očito da je Dušanka žrtva bilo kojeg kaznenog djela. Tek drugi dan krim istražitelji i obducent su se, nakon što su vidjeli tijelo, čudom čudili koji je uopće bio razlog za sumnju da se radi o ubojstvu. Međutim, ni tada ekipa koja je prva došla u stan nije smatrala za shodno napraviti očevid u stanu i u tom trenutku kreće nevjerojatan tijek policijske istrage za kakvu iskusni kriminalisti nisu čuli.
Prekriveno lice
Jedan detalj ukazivao je na to da su se počinitelj i žrtva poznavali. Naime, lice ubijene žene bilo je prekriveno stolnjakom. Prekrivanju lica poznatih žrtava ubojice pribjegavaju kako bi izbjegli stakleni pogled.
U kuhinjskom sudoperu nađeno je više šalica. Nevjerojatno je da nitko nije izuzeo otiske s njih, ali to nije ni izbliza najveći propust policajaca. S jedinim osumnjičenim prvo su obavili razgovor pa ga pustili. Isti je to iskoristio i otišao je na predbožićnu zabavu zaposlenika poduzeća u kojem je nekad bio zaposlen. Tamo je popio više od litre žestokog pića. Taj muškarac, koji je još u bivšoj državi prolazio poligrafska ispitivanja, očito je znao što će uslijediti. Kada su ipak nekoliko sati kasnije policajci ponovno došli po njega uhititi ga i odvesti na ispitivanje, bio je mrtav pijan i kao takav nepodoban za poligrafsko testiranje. U miru je, u statusu uhićenika, čekao drugo jutro i istek roka od 24 sata, koliko je pravo policajaca da ga zadrže.
Drugog dana, nakon tek djelomičnog otrežnjenja, ali ipak prije isteka roka za zadržavanje, osumnjičeni je po svim pitanjima ‘pao’ na poligrafu, među ostalim i na pitanju posjeduje li ključeve Dušankina stana. Tvrdio je da ih nema. Rok od 24 sata i dalje je tekao i žurno je organizirana pretraga kuće uhićenika i tada već osumnjičenika.
U kući su na skrivenome mjestu pronađeni ključevi stana pokojne Dušanke Kostić, ali isti nisu izuzeti sukladno zakonu. Naprotiv, spomenuti brat bivšeg ministra sam ih je uzeo i otišao do Dušankina stana provjeriti odgovaraju li bravi. Kad je to ustanovio, slavodobitno je nazvao dežurnog državnog odvjetnika da se uhićenika (tada osumnjičenika) privede. No dežurni odvjetnik je, poštivajući odredbe ZKP-a i čuvši da je uhićenik u polupijanom stanju odveden na poligrafsko testiranje i da ključevi stana nisu izuzeti sukladno zakonu, takvu prijavu i privođenje odbio.
Ministrov brat
U tom natezanju istekao je rok od 24 sata maksimalnog zadržavanja. Ni tada ekipa predvođena bratom bivšeg ministra ne radi klasičan očevid kako bi se izuzeli neki tragovi stranih osoba, već još danima samostalno ulaze u stan i po istome prevrću stvari tražeći navodno žrtvine bankovne kartice i mobitele kako bi se krenulo tragom navodnog korištenja tih predmeta.
Nakon višednevnog ovakvog amaterskog igranja detektiva, temeljni policajci ipak odlučuju pozvati vještake MUP-ova Centra za kriminalistička vještačenja. Došavši na mjesto događaja, MUP-ovi vještaci nisu mogli vjerovati svojim očima. Preostalo im je samo da izuzmu otiske prstiju svih policijskih ‘posjetitelja’ stana za koje na kraju nikad nije utvrđeno koliko ih je zapravo bilo.
Je li od policajaca izuziman DNA uzorak – nije nam poznato, ali se zna da na kraju ni vještaci iz MUP-a nisu mogli izolirati tragove koji bi nesporno upućivali na počinitelja.
——————————–
Dosmrtno uzdržavanje
Pastorka osumnjičenog muškarca sklopila je s Dušankom Kostić ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, koji je dvostrano obvezan i strogo formalan. Prijedlog za upis prava vlasništva može se predati odmah nakon sklapanja ugovora.
Prema svemu sudeći, pastorka osumnjičenog upravo je to učinila. Iz izjava članova daljnje rodbine pokojne Dušanke moglo se zaključiti da ona nije bila svjesna toga da će još za života ostati bez svojeg dvosobnog stana u Hebrangovoj 23 i od vlasnika postati samo korisnik.
No mlada žena, koja živi u Austriji, upisala se kao vlasnica i prije njezine smrti. Nejasno je samo kako je iz Austrije mogla brinuti o starici koja je živjela u Sisku. piše
