Sada je to već priča sa zadnjih stranica novina. Šest zaboravljenih staraca koji su izgorjeli u ilegalnom domu u Andraševcu već su pokopani, a odgovorni su oprali ruke. Šest nepokretnih staraca nije imalo šanse pobjeći od buktinje šupe u koju su utrpani da umru. Sindikat umirovljenika Hrvatske je tražio od ministrice socijale da hitno ponudi ostavku, ali ona to nije učinila. Samo je rekla: „To nije rješenje“. Pokušavamo ovdje saznati što je onda rješenje, pa eto odgovora.
- Poznato je kako samo devet inspektora vrši kontrolu svih objekata koji pružaju uslugu skrbi i smještaja starijih osoba, djece i invalida. Koliko ukupno pravnih i fizičkih subjekata nadzirete i u kojim kategorijama? U RH registrirano je 1.175 pružatelja socijalnih usluga, a nastavno dostavljamo broj pružatelja usluga s obzirom na korisničku skupinu, od toga 938 specijaliziranih za starije i nemoćne osobe (ustanove, pravne osobe i obrtnici, fizičke osobe). Preostalo su ustanove za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, s poremećajima u ponašanju, s teškoćama u razvoju te za odrasle s mentalnim i drugim oštećenjima i za ovisnike.
- Nakon tragedije u Andraševcu, gdje je život izgubilo šest nepokretnih osoba, osjećate li da je dio krivice i na sustavu nadzora zbog premalog broja socijalnih inspektora? Smatram da premali broj inspektora nije kriv za tragediju koja se dogodila u Andraševcu, tako nešto može se dogoditi bilo kada i bilo kome te nikakav sustav nadzora ne može riješiti takve situacije. Ovdje je prvenstveno odgovornost vlasnice doma jer je svjesno smještala korisnike u objekte za koje nije imala dozvolu, a obitelji su bile suglasne s istim. Obitelji vjerojatno nisu imale informaciju o tome ima li vlasnica doma dozvolu za smještaj korisnika u te objekte, ali iz prakse mi je poznato da njima često nije važno ima li pružatelj usluga za isto dozvolu. Činjenica je da veliki broj pružatelja usluga ima veći broj smještenih korisnika nego im je rješenjem nadležnog tijela utvrđen kapacitet, da velik broj pružatelja smještaja starijim i nemoćnim osobama isto obavlja bez licence, iz čega se zaključuje da je premali broj pružatelja usluga smještaja starim i nemoćnim osobama kojima su isti dostupni po cijeni ili blizini njegovog mjesta stanovanja.
- U 2018. godini navodno je izvršeno 130 inspekcija smještajnih kapaciteta za stare, a u 75 posto njih su utvrđene nepravilnosti? Tko nadzire primjenu primjedbi i propisanih izmjena izgrađenih inspekcijom? Inspekcija nadzire i primjenu predloženih mjera izlaskom u kontrolni nadzor.
Broj inspektora utvrđen uredbom Ministarstva!
- Da li je problem u tome kako je već desetljećima postavljen sustav socijalnog nadzora definiran Zakonom o socijalnoj zaštiti? Što bi bilo da su inspektori dan prije tragedije u Andraševcu posjetili dom? Zakon o socijalnoj skrbi definira inspekcijski nadzor sukladno Zakonu o sustavu državne uprave i u tom smislu nije nedostatan, a vezano uz nepravilnosti za koje su tijekom inspekcijskih nadzora utvrđene, a nisu bile pokrivene zakonskim odredbama (npr. ograničen broj ugovora o doživotnom uzdržavanju, zabrana obavljanja djelatnosti, a ne samo zabrana rada), dodane su u Zakonu o socijalnoj skrbi iz 2013. godine. Broj inspektora propisuje se Uredbom o unutarnjem ustrojstvu ministarstva i nije vezan uz Zakon o socijalnoj skrbi. Da su inspektori dan prije bili na adresi obiteljskog doma koji je upisan u evidenciji fizičkih osoba, ako tijekom inspekcijskog nadzora ne bi saznali da obiteljski dom pruža usluge smještaja starim i nemoćnim osobama (predstavnica obiteljskog doma inspektorima bi to sigurno zatajila, jer je to prekršaj), na adresu objekta koji je izgorio ne bi otišli (nikada nije bilo prijave da Obiteljski dom Gabrijele Čičković pruža usluge smještaja na adresi Dolinska 22). Da su inspektori saznali za još dva objekta u kojima se pruža usluga smještaja, obišli bi i taj prostor, popisali korisnike, predstavnici obiteljskog doma uručili bi pisanu obavijest da će protiv nje biti podignut optužni prijedlog, te bi joj izdali rješenje kojim joj zabranjuju obavljanje djelatnosti socijalne skrbi u objektima na adresi Dolinska 22, jer nema rješenje o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga smještaja starijim i nemoćnim osobama. Također bi obavijestili centre za socijalnu skrb nadležne prema prebivalištu korisnika da je pružatelju usluga zabranjeno obavljanje djelatnosti socijalne skrbi u objektima na adresi Dolinska 22, kako bi o tome obavijestili njihove obitelji te u suradnji s njima sukladno odredbi članka 77. Zakona o socijalnoj skrbi savjetovanjem i pomaganjem korisniku i njihovim obiteljima, za iste pronašli drugi odgovarajući smještaj ili omogućili povratak u vlastitu obitelj. Problem kod takvih slučajeva je u tome što pružatelj usluga i dalje nastavlja pružati usluge smještaja, jer obitelji često navode „da su zadovoljni sa smještajem i ne misle nigdje seliti svog starog i bolesnog roditelja ili rođaka“ te im nije važno ima li pružatelj usluga za isto dozvolu nadležnih institucija.
Bez procjena o nelegalnim kapacitetima
- Kako tumačite činjenicu da je u mnogim obiteljskim domovima utvrđen višak štićenika u odnosu na broj registriranih? Koliko je nelegalnih, potpuno neregistriranih objekata i udomiteljskih obitelji u sustavu pružanja socijalnih usluga? Imate li kakve procjene? Činjenica da u mnogim domovima ima prekobrojnih korisnika, vjerojatno je u nedostatku kapaciteta kod pružatelja usluga koji imaju niske cijene smještaja. Udomiteljskih obitelji u sustavu socijalne skrbi za odrasle osobe ima oko 1454, a što se tiče broja nelegalnih pružatelja usluga, ne možemo dati nikakvu procjenu.
- Treba li se nadzor spustiti i na županijsku odnosno gradsku razinu, i koji bi to trebali biti odjeli i službe? Kakva bi ostala uloga socijalne inspekcije na državnoj razini, pri Ministarstvu? Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku izrađuje Nacrt prijedloga zakona o socijalnoj skrbi. Predmetni Zakon je u završnoj fazi izrade u suradnji s drugim tijelima. Nacrt prijedloga zakona o socijalnoj skrbi bit će objavljen radi savjetovanja s javnošću i zainteresiranom javnošću kojom prilikom će svi imati mogućnost upoznati se sa sadržajem Zakona te iznijeti svoje prijedloge.
Što mislite o dodatnom civilnom nadzoru?
- Kako procjenjujete inicijativu Sindikata umirovljenika za uvođenje dodatnog sustava civilnog nadzora, gdje bi se uključivali u nenajavljene nadzore posebno educirani aktivisti civilnog društva? Inicijativa Sindikata umirovljenika je za razmatranje, ali u smislu nekakvih „povjerenstava“ ili slično na nivou županija koji bi imali ovlaštenja za praćenje kvalitete usluga pružatelja smještaja starim i nemoćnim osobama, ali ne kao nadzor koji je točno propisan zakonima, kako će se provoditi, tko će ga provoditi i sl.
- Koliko u prosjeku traje inspekcija neke ustanove i o čemu ovisi duljina trajanja inspekcije? Inspekcijski nadzor kod pružatelja usluga smještaja starijih i nemoćnih osoba može trajati od jednog do četiri dana, ovisno o broju korisnika, radnika, lokacija i sl., provodi se sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, Zakonu o općem upravnom postupku te sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu provođenja inspekcijskog nadzora u djelatnosti socijalne skrbi. Napominjem da neki domovi imaju i preko 600 korisnika smještaja. Nadalje, inspekcijski nadzor ne završava u ustanovi, nego se i nakon toga provode sljedeći postupci, ovisno o utvrđenim nepravilnostima donosi se rješenje s mjerama koje se u određenom roku trebaju izvršiti, podnosi se optužni prijedlog, po potrebi kaznena prijava, odgovara se podnosiocima pritužbi i prijava, odgovara se na tužbe upravnom sudu. U slučaju ako je na rješenje podnesena tužba od strane pružatelja usluga, inspektori sudjeluju kao svjedoci na sudskim raspravama na prekršajnim sudovima za predmete za koje su podnijeli optužni prijedlog ili na upravnim sudovima za predmete protiv kojih je podnesena tužba, o svom radu inspektori vode očevidnike i drugu evidenciju i dokumentaciju, kontroliraju izvješća pružatelja usluga i obavljaju po potrebi sve druge poslove vezane uz inspekcijski nadzor, samostalni su u svom radu i odgovorni za svoja postupanja u okviru prava, dužnosti i ovlasti utvrđenih Zakonom.
Inspekcijski pregled svakih 5-6 godina
- S obzirom na mali broj inspektora, koliko vremena je potrebno da se obavi inspekcija svih ustanova? Ne može se točno odgovoriti na to pitanje, jer se većina nadzora provodi po pritužbama i prijavama korisnika, njihovih obitelji i drugih građana, ili na zahtjev pravobranitelja, policije, državnog odvjetništva, državnog inspektorata i dr. Kod godišnjeg planiranja inspekcijskih nadzora nastoji se obuhvatiti što veći broj pružatelja usluga, s tim da se pružatelji usluga za djecu nastoje obići svake dvije do tri godine, a za odrasle pet do šest godina.
- Što je sve predmet nadzora vaših inspektora, odnosno opišite nam kako izgleda uobičajena procedura inspekcije? Da li se najavljujete vlasnicima privatnih i obiteljskih domova unaprijed? Inspektori se nikada ne najavljuju da će provesti inspekcijski nadzor, niti privatnim, niti državnim ustanovama. Inspekcijski nadzor provodi se nad primjenom i izvršavanjem zakona, drugih propisa te općih i pojedinačnih akata te nad stručnim radom i nad uslugama koje se pružaju korisnicima. Prilikom provođenja inspekcijskog nadzora inspektori vrše uvid u prostor i opremu pružatelja socijalnih usluga, udovoljavaju li propisanim uvjetima i jesu li u skladu s rješenjem o ispunjavanju uvjeta, vrše uvid u higijenu i održavanje prostora i opreme te higijenu odjeće i obuće. Također, utvrđuju koliko je moguće, odgovara li prehrana preporučenim normativima te zdravstvenom stanju i potrebama korisnika. Nadalje, nadzor se provodi nad radom stručnih i drugih radnika, radom stručnih tijela, vođenjem propisane dokumentacije o korisnicima (Pravilnik o vođenju evidencije i dokumentacije pružatelja socijalnih usluga te načinu i rokovima za dostavu izvješća) i radnicima (stručna sprema, zvanje, članstvo u stručnim komorama, stručna usavršavanja i sl.), nad načinom pružanja usluga i dr. sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu provođenja inspekcijskog nadzora u djelatnosti socijalne skrbi i Pravilniku o standardima kvalitete socijalnih usluga. Također, tijekom inspekcijskog nadzora obavlja se razgovor s korisnicima, radnicima i odgovornom osobom, vrši se uvid u organizaciju rada, pokrivenost smjena i sl. Kazne deset puta niže od propisanih
- Koliko je inspekcijskih nadzora provelo vaše Ministarstvo u 2019. godini? Možete li nam dati detaljne brojke po vrsti ustanova, kao i podatke kod koliko pružatelja usluga su utvrđene nepravilnosti i koliko ih je dobilo rješenje o zabrani rada, a protiv koliko su podneseni optužni prijedlozi? U 2019. godini provedeno je ukupno 218 inspekcijskih nadzora, od kojih 160 kod pružatelja usluga smještaja za starije i nemoćne osobe, kod 21 pružatelja usluga za djecu (bez odgovarajuće roditeljske skrbi, kod djece s problemima u ponašanju i djece s teškoćama u razvoju) te kod 28 pružatelja usluga odraslim osobama s invaliditetom, kod 6 pružatelja usluga žrtvama obiteljskog nasilja, kod 3 pružatelja usluga osobama ovisnim o drogama i beskućnicima. Ukupno je doneseno 142 rješenja sa mjerama po kojima pružatelj usluga mora postupiti u određenom roku, podnesena su 34 optužna prijedloga i donesena rješenja za 25 zabrana rada ili zabrana obavljanja djelatnosti.
- Koliko iznose prekršajne kazne za one koji krše zakon i koliki su ti iznosi u praksi? Sukladno odredbama 258.-263. Zakona o socijalnoj skrbi propisane su novčane kazne ovisno o prekršaju od 10.000 – 50.000 kuna. U praksi te kazne najčešće iznose od 2.000 – 3.000 kuna, s obrazloženjem u kojem se navode olakotne okolnosti (npr. do sada nije kažnjavan, iskreno se pokajao i sl.).
- Koji su problemi s kojima se inspektori na terenu najviše susreću? Najveći problemi s kojima se inspektori sreću na terenu je sve veći broj izvanrednih inspekcijskih nadzora koji se obavljaju povodom prijava i pritužbi te je inspekcija sve manje faktor unapređenja kvalitete socijalnih usluga (redovni nadzori ujedno su znak pružateljima usluga da ih se prati te da zbog možebitnih sankcija svoj posao moraju obavljati stručno i profesionalno, u skladu s pravilima struke), a više se bavi pružateljima usluga koji smještaj korisnicima pružaju bez rješenja o ispunjavanju uvjeta („rad na crno“).
- Kako ocjenjujete kaznu od tri godine zatvora za vlasnicu doma u Bjelovaru gdje je 2011. godine izgorjelo pet štićenika? Nije u našoj nadležnosti da ocjenjujemo kaznu za vlasnicu doma u Bjelovaru, niti da ocjenjujemo rad suda koji je donio presudu. Kapaciteta za samo 3% starijih!
- Kolika je pokrivenost populacije starije od 65 godina brojem postelja u domovima umirovljenika? Koliko od toga u društvenom (javnom) sektoru, a koliko u privatnom, uključujući i udomitelje? Prema podacima Državnog zavoda za statistiku broj i udio osoba starijih od 65 godina u ukupnom stanovništvu se u 2017. godini u Hrvatskoj povećao u odnosu na podatke iz popisa stanovništva 2011. godine te iznosi 19,84% (N=818.300), pri čemu udio muškaraca iznosi 16,53% ukupne muške populacije (N=329.065), a udio žena iznosi 22,92% ukupne ženske populacije (N=489.235). Prema zadnjim dostupnim podacima ovoga Ministarstva ukupni smještajni kapacitet za stare i nemoćne osobe je 25.423 i to u državnim domovima (171), u decentraliziranim – županijskim domovima (11.037), u nedržavnim – privatnim domovima (6.623), kod pružatelja usluga bez osnivanja doma (1.418) te u obiteljskim domovima (6.174), što je za više od dvije tisuće više od službene evidencije o broju smještenih korisnika (23.398). To znači da je samo oko 2,9 posto starijih od 65 godina imalo prilike biti korisnicima nekog doma.
- Koliko je starijih osoba smješteno u udomiteljskim obiteljima i koji je njihov pravni status? Nadalje, sukladno Zakonu o udomiteljstvu odrasle osobe, uključujući starije osobe smještavaju se u udomiteljske obitelji za odrasle osobe te je na dan 15.1.2020. godine prema podacima iz Aplikacije SocSkrb kapacitet udomitelja za odrasle osobe 4.275, a smještene su 4.234 odrasle osobe. Pri tome ističemo da u udomiteljskoj obitelji za odrasle osobe može biti smješteno najviše četiri odrasla korisnika, no iznimno može biti smješten i peti korisnik ako mu je priznat smještaj u kriznim situacijama. Budući da se sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja registra udomitelja i Registra smještenih korisnika te sadržaju obrasca za izvještavanje (Narodne novine, broj: 63/19) u Registru udomitelja vode podaci o vrsti korisnika, odnosno djetetu ili odrasloj osobi, nismo u mogućnosti dostaviti podatke o kapacitetima za starije osobe. Također, sukladno Statističkom izvješću Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku za 2018. godinu, broj korisnika u kategoriji odrasle i starije osobe je bio 4.253, a u kategoriji starije i nemoćne osobe broj korisnika je 2.146. Također broj udomiteljskih obitelji u kojima su smještene odrasle i starije osobe je bio 1.454. Ostaju brojna otvorena pitanja. Zašto Ministarstvo tijekom brojnih mandata svojih ministrica nije svojom uredbom višestruko povećalo broj inspektora, na primjer na 90 umjesto 9? Zašto ne priznaju svoj dio odgovornosti barem za tu dimenziju slučaja? Zašto nisu osvijestili problem obiteljskih domova i postrožili zakonodavstvo na vrijeme, prije brojnih žrtava koje su izložene umiranju u ilegali? Zašto do sada nikad nisu prihvatili uvesti civilni nadzor i otvorene telefone za prijave nepravilnosti? Zašto i dalje glavni teret stavljaju na obitelji koje nemaju niti kapaciteta niti novca za smještaj svojih starih? Zašto ministrica nije iz poštovanja spram žrtava ponudila ostavku? Zašto Hrvatska ne gradi domove za umirovljenike i prepušta stare lešinarskoj pohlepi privatnog sektora? Zašto županijskih domova nema dovoljno, a i cijene im polako lete u nebo? Jasna A. Petrovi
