‘Nije mi teško brinuti se za njih. Samo sam tužna kad im nemam što dati za jesti’
Gospođa Savka Mijatović ima 97 godina i živi u Jelasu, naselju udaljenom nešto manje od dva kilometra od centra Slavonskog broda. Baka Savka ima svega 600 kuna mirovine i 500 kuna socijalne pomoći, ali ni to je ne spriječava da uporno pomaže napuštenim životinjama, udomljava ih u svom malom domu i dijeli s njima hranu.
“Kad god naiđe na životinje u nevolji, ona ih odmah uzme i unese u kuću, u svoju sobu. I daje im sve što ima. Prije će njima kupiti hrenovke nego sebi, ili, recimo, litru mlijeka”, priča nam Marko Mijatović, 64-godišnji sin gospođe Savke.
Spasila je štene od klinaca koji su ga šutali nogama
Mnogi joj donose i odbačene životinje jer znaju da će ih ona udomiti. Trenutno kod sebe ima tri mlade mace koje su spašene s ulice i kujicu Lunu od osam godina. Najnoviji član im se priključio početkom godine; štenac star nekoliko mjeseci. Njega je prije nekoliko dana, srećom, udomila jedna gospođa iz Slavonskog Broda. Gospođa Savka ga je spasila od tri dječaka koji su ga šutali blizu njezine kuće.“Izašla je iz kuće i zagalamila na njih. Ali nemojte da vas zavara to što se radi o ženi od 97 godina. Još uvijek može viknuti toliko jako da je se svi prepadnu”, smije se gospodin Marko. “Djeca su pobjegla, a maleni psić je sam utrčao u njezinu kuću”, dodao je.
‘Navečer bi mi svi zajedno uskočili u krevet i grijali mi noge’
“Drhtao je i bio je cijeli mokar. Imao je buhe pa sam ga okupala dva puta”, priča nam baka Savka. “Sprijateljio se s macama koje su tu od rujna prošle godine. Igrali su se i spavali zajedno, a navečer bi svi zajedno uskočili u krevet i grijali mi noge”, opisuje suživot sa životinjama. Kad se sjeti klinaca od kojih je morala spasiti psića odmah joj se mijenja glas. “Ne znam kako djeca mogu biti takva. Rekla sam im da ih može biti biti sram! Samo se bojim da psić ne završi opet na cesti. Stvarno sam ga zavoljela. Kad bih uzela neku od mačaka u krilo, odmah je htio da i njega uzmem, bio je jako sladak. Gospođa koja ga je udomila i je obećala da će ga dovesti za nekoliko dana da ga vidim”, priča, pa dodaje. “I mačkama je bilo čudno kad je mali otišao. Udomljen je dok su one bile vani, pa kad su se vratile cijelo su ga vrijeme tražile po kući”.
(Psić kojeg je baka Savka spasila od klinaca koji su ga mučil)
Gospođa Savka tvrdi da joj nije teško brinuti se o odbačenim životinjama, iako je svima jasno da baki od 97 godina, koja pritom jedva prehranjuje sebe, ne može biti lako. No, dok pričate s njom, ne zvuči zajedljivo, niti kao da traži pomoć. “Ma nije mi nimalo teško brinuti se za njih. Samo sam tužna kad im nemam što dati za jesti”, samo će kratko reći.
‘Tu vam je kao na divljem zapadu. Psi lutalice su posvuda’ 
Savka je oduvijek bila domaćica. Njezin suprug Radovan preminuo je 2005. godine i od tad joj pomaže njezino troje djece, Marko, Višnja i Šimo. S obzirom na tešku financijsku situaciju, molili su grad za pomoć. Kažu nam da su predali i upit može li gospođa barem dobiti grane od podrezanih stabala ili pak neko drvo koje je srušeno u nevremenu kako bi imala za ogrjev. Odgovor nisu dobili.
Marko nam je opisao i trenutnu situaciju u naselju Jelas. “Tu vam je kao na divljem zapadu. Psi lutalice su posvuda. Svega 50 metara od moje kuće nalazi se farma svinja i ovaca. Ostaci životinja i iznutrica se često bacaju po livadi što privlači pse lutalice”, kaže.
Udruge su joj pomogle s nešto hrane i sterilizacijom
Problem nezbrinutih životinja u Jelasu je prilično velik. Pričali smo s udrugama koje djeluju na tim područjima. Dubravka Kovačević, volonterka iz udruge Čarlijevi anđeli pomogla je gospođi Savki s hranom i potrepštinama za životinje. Ta udruga trenutno skrbi o otprilike 70 pasa koji su smješteni po privatnim smještajima jer azila u gradu naprosto nema.
S druge strane, udruga Veselo dvorište pomogla je gospođi Savki sa sterilizacijom maca. Oni trenutno brinu o otprilike 50 pasa koji su smješteni u privatnom dvorištu predsjednice Darije Debeljak. Financiraju se isključivo putem donacija ljudi i time pokrivaju hranu, veterinarske zahvate, terapije, kastracije, cjepiva , čipiranje, odnosno sve sto je uključeno u postupak da bi jedan pas u potpunosti bio spreman za udomljenje.
U Slavonskom Brodu još uvijek ne postoji azil, svi se snalaze
“Od grada i institucija ne primamo pomoć. Često surađujemo sa školama, znali smo organizirati druženje i razgovor s razredima osnovnih škola”, objašnjava nam volonterka Valentina Premilić kako potiču ljude na udomljavanje i upoznaju s problematikom i važnosti kastracije pasa i mačaka.
“Slavonski Brod još uvijek nema azil za životinje, a najveći problem Slavonskog Broda i okolice (posebno sela) je nedovoljna educiranost stanovnika što rezultira s izuzetno velikim brojem odbačenih pasa. A ta ista needuciranost dovodi do toga da se psi po selima ne cijepe niti čipiraju. Drže se u strašnim uvjetima, na pola metra lanca, bez zaklona i u vlastitim fekalijama”, priča nam. Zato je, smatraju u obje udruge, ono što radi 97-godišnja Savka golema stvar. A za slučaj da joj poželite pomoći, prenosimo post jedne od njih (kliknite na riječ): piše
