Za 16 dana u Domu za nemoćne platili 11 tisuća kuna. Nakon što se više nije imala snage nositi s brigom za teško oboljelog svekra, Ljiljana Lukin pomoć je potražila u zagrebačkom privatnom domu za starije i nemoćne ‘Villa Vitalis’. Nije ni slutila koliko će joj problema i tuge donijeti takva odluka. Nakon što se, uz brigu o dvoje djece, više nije imala snage ni znanja nositi s teško oboljelim i nepokretnim svekrom, 80-godišnjim Ivanom Lukinom, Ljiljana Lukin pomoć je potražila u jednom od zagrebačkih privatnih domova za starije i nemoćne Villa Vitalis. Tada nije slutila da će je to stajati kao da ga je smjestila u hotel. Osamdesetogodišnjak je u Domu boravio samo 16 dana, a obitelj Lukin za to je platila 11 tisuća kuna!
”U ugovoru stoji da se dom plaća 5500 tisuća kuna mjesečno, a potpisali smo ga lani 10. studenoga. Samo devet dana nakon što je stigao u domski stacionar svekar je završio u zaraznoj bolnici dehidriran i u temperaturi”, rekla je Lukin. Tamo je ležao 21 dan, nakon čega je vraćen u Vitalis.
”Vraćen je u dom baš na dan kada je Vitalisu trebala biti uplaćena nova mjesečna rata!”, istaknula je Lukin, te dodaje kako je svekar u Villi Vitalis proveo svega devet dana, pa je prilikom uplate druge rate molila je popust.
”Rekli su da po ugovoru moram platiti sve bio svekar u Domu ili ne, pa sam uplatila i ratu za prosinac. No, tu nije bio i kraj bezobraštini Anke Veit, vlasnice Vitalisa”, žali se Ljiljana Likin.
Naime, šest dana kasnije njezin svekar je ponovno dobio temperaturu pa su ga iz Vitalisa opet željeli poslati u bolnicu, što ona i suprug nisu dopustili, već su tražili da mu skidaju temperaturu i brinu se o njemu. Onemoćali je svekar sljedećeg jutra 17. prosinca preminuo.
”Od povrata novca, ni ovog puta ništa! I u vrtiću, ako dijete grupu ne pohađa cijeli mjesec, roditelji plaćaju samo ‘čuvanje mjesta’, dakle, trećinu cijene”, rekla Lukin.
Svekrova mirovina iznosila je 3600 kuna, a ostatak, su Lukini dali od ušteđevine.
Svjesna je, ističe Lj. Lukin, da je vlasnica doma zakonski u pravu, no njezin svekar većinu vremena proveo je u bolnici na račun HZZO-a, a ne u domu.
”Zakon vlasnicima domova dopušta da ugovore sklapaju kako žele i isključivo u interesu zarade. Idealan je to posao, umiruće pošalješ u bolnicu i naplatiš boravak”, poručuje mjerodavnima ogorčena Ljiljana Lukin.
Iz Vitalisa, kažu, ne mogu oni tu ništa jer Lukini su na takve stvari trebali misliti pri potpisivanju ugovora.
”Ugovor su pisali odvjetnici. Ako uvjeti iz ugovora ne odgovaraju strankama, uvijek mogu otići u neku drugu ustanovu”, poručila je Anka Veit, vlasnica Vitalisa i ističe kako dosad nije imala pritužbi na rad svog sanatorija. piše
