Strah od starosti

888

Kada Hrvat ostari, čekaju ga samoća, siromaštvo i depresija. U razvijenim zemljama starije su osobe financijski zbrinute, a na raspolaganju im je i niz institucionalnih, profesionalnih i volonterskih pomoći. Svaka treća osoba koja si u Hrvatskoj pokuša oduzeti život ili u tome uspije starija je od 65 godina. Gotovo 20 posto stanovništva u Hrvatskoj danas je u trećoj, zlatnoj životnoj dobi, a trećina ih živi u riziku od siromaštva.

bakica_i_snijegOko 15 posto nema nikakvih primanja, trećina ih živi bez kanalizacije, a još toliko ne ide ni doktoru jer ih put previše košta. Prosječna mirovina iznosi 2162 kune, nešto manje od praga siromaštva, a 600.000 umirovljenika ima mirovinu još manju od toga. Je li stoga čudno što su podaci Nacionalnog indeksa sreće pokazali da su starije osobe u nas najnezadovoljnije kvalitetom života, dok se u razvijenim zapadnim zemljama upravo ta populacija smatra najsretnijom?

Dok njihovi vršnjaci na Zapadu čekaju mirovinu kako bi putovali, učili strane jezike i slikanje na svili, naši umirovljenici ne mogu uštedjeti za promjenu dotrajalih prozora, a svaki deseti nema ni WC u kući. No, teže nego s besparicom i lošim zdravljem starije se osobe nose s osamljenošću i nemoći da to promijene.

Obrnuti efekt

Da bi osobe starije dobi u modernom društvu kvalitetno živjele, moraju biti ispunjena četiri preduvjeta: materijalna neovisnost, samostalno stanovanje, razvijena društvenu mreža usluga, sadržaja i pomoći te emocionalna podrška obitelji, prvenstveno djece.

No, ako zakaže samo jedan od preduvjeta, može se dobiti upravo obrnuti efekt: dok je samostalan život u razvijenim zemljama iznimno važan za sreću starijih ljudi, jer nisu “na teret” djeci i ne moraju odlaziti iz vlastitog doma i rutine, zbog neosiguranosti mreže usluga i pomoći te loše financijske situacije u Hrvatskoj može značiti veliki rizik od usamljenosti, depresije, siromaštva, pa čak i životne ugroženosti.

Pomoć odrasle djece roditeljima mora biti izraz ljubavi, a ne izraz dužnosti. Društvo mora omogućiti financijsku neovisnost, a djeca socioemocionalnu potporu. Trend starenja stanovništva traje već godinama, što je u razvijenim zemljama pokrenulo mehanizme socijalne zaštite starijih.

U društvima u razvoju, kakvo je naše, to se tek počelo događati, pa je skrb o starijim osobama i dalje prvenstveno na djeci – smatra prof. Mira Čudina Obradović, autorica znanstvenog rada “Psihosocijalne pretpostavke skrbi za stare ljude”.

Volonterska pomoć

To, ističe, nije dobro, a u posljednje vrijeme i sve teže izvedivo – zbog opće krize i zbog sve zahtjevnijeg posla odrasle djece. Osim toga, upozorava, broj starijih osoba raste, a broj djece koja bi se o njima trebala brinuti opada.

– U razvijenim zemljama starije su osobe financijski zbrinute, a na raspolaganju im je i niz institucionalnih, profesionalnih i volonterskih pomoći. U manje razvijenim društvima starije su osobe također zbrinute, jer je još uvijek izražen ‘familijalizam’. Samorazumljivo je da će jedno odraslo dijete zbrinuti roditelje. Hrvatska je negdje između, stoga stariji ne mogu sa sigurnošću računati ni na jedan od ovih oblika skrbi – objašnjava.

U Ministarstvu obitelji ističu da se iz godine u godinu situacija mijenja nabolje. Više od 15.200 starijih osoba diljem Hrvatske stalno je uključeno u besplatne programe pomoći u kući i dnevne boravke. Radi se o programima kojima se starijim osobama pomaže u samostalnom životu u njihovu domu, a kroz dnevne boravke osiguravaju se redovita druženja i radionice.

– Naše gerontodomaćice odlaze starijim osobama, druže se s njima, pomažu im u kućanskim poslovima i obavljaju sve što im je potrebno. Mnogima od njih spasile su život – kaže Vesna Širanović, ravnateljica Uprave za međugeneracijsku solidarnost

Krivulja sreće u Hrvatskoj je okrenuta – naopako

Krivulja sreće u razvijenim društvima ima oblik slova “U” – na vrhu jednog kraka su tinejdžeri, najsretniji u životu. Nakon toga sreća opada, oko 50-e dođe do dna, a nakon te dobi, kad se riješi većina životnih problema i nedaća, ponovno se počinje penjati. U Hrvatskoj je situacija obrnuta: starost ne znači ubiranje plodova svog rada, druženje, učenje i igru s unucima, nego siromaštvo, neimaštinu, bolest i samoću, a nerijetko i potpuni gubitak kontrole nad vlastitim životom. piše (Kristina Turčin)