Slavica Kanić – Detelić jedna je od onih plemenitih duša koja bi mogla ponijeti titulu Zagrepčanka godine.
I ne samo titulu, nego i 50.000 kuna koliko iznosi novčani dio Nagrade što je dodjeljuje Grad Zagreb. Posljednji dan za predaju prijava kandidatkinja je upravo danas.
Za 82-godišnju baku mnogi su čuli prošle godine kada su se mediji raspisali o njezinoj želji da daruje životnu ušteđevinu za gradnju vrtića u Maloj Mlaki. Nesvakidašnja odluka, k tome umirovljenice i bila je vrijedna tolike pozornosti, zagrebačka dobra baka Slavica svakako je zaslužuje.
– Obožavam djecu, ali sam još u Drugom svjetskom ratu tri puta ranjena u trbuh… Eto, odlučila sam svu svoju životnu ušteđevinu od 50 000 eura donirati za izgradnju dječjeg vrtića u Maloj Mlaki,- počela je priču gospođa Slavica Kanić- Detelić.
Ova velikodušna umirovljenica inače je rođena u Maloj Mlaki pa je to bio dodatni motiv da pomogne svojem rodnom selu, ali i roditeljima s djecom u obližnjim Čehima i Odri, gdje također ne postoji dječji vrtić. Stanovništvo s tog područja djecu odvozi u vrtiće u Novi Zagreb.
Zemljište za gradnju dječjeg vrtića je kupljeno, a otvorenje je planirano početkom rujna.
Pomoć znanima i neznanima
Baka Slavica pomagala je i ranije mnogim znanim i neznanim osobama. Članovima obitelji novčano je pomogla da uvedu plin, drugima da stave fasadu na kuću i slično.
A još davnih godina i ona je dala za izgradnju dječje kirurgije u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj. Vlastite obveznice tadašnjeg Narodnog zajma darovala je 1964. godine gradu Zagrebu za pomoć stradalima od poplave, a 1970. godine dala je novčani prilog Fondu za osmijeh gladnih „Gladno dijete“. Među ostalim pomogla je i Crvenom križu, gardistima tijekom Domovinskog rata…
– Neki me smatraju šašavom što dajem drugima, ali to je moj život. Drago mi je što mi nitko od rodbine nije prigovorio za donaciju kako bi se izgradio vrtić. Naprotiv, bili bi jednako sretni kao i ja da se to napokon ondje napravi,- priča Slavica Kanić – Detelić.
Stambena štednja za 14-ero djece
Naša sugovornica priznaje i kako je veseli što može uplaćivati petogodišnju stambenu štednju za 14-ero djece iz uže obitelji. Povod je obično njihov rođendan pa kada postanu punoljetni imati će s čime startati u „novi život“. Ne opterećuje se što će oni s novcem učiniti, ali voli vidjeti osmijehe na njihovim licima.
Što znači živjeti u oskudici, iskusila je kao dijete, jer je s još petero braće i sestara rano ostala bez majke. Snalazili su se na razne načine da prežive. Kao mlada djevojka učila je šivati, čuvala je tuđu djecu, a onda je došao rat i 1943. godine je i ona otišla u partizane.
Po završetku rata radila je kao daktilograf, a upisala je i srednju upravnu školu koju nije uspjela zbog bolesti završiti. Uslijedio je posao u Ministarstvu unutrašnjih poslova, pa općini Trešnjevka i poduzeću Šume da bi 1955. godine zbog 90-postotnog ratnog invaliditeta otišla u mirovinu.
Djeca najveća ljubav
– Nikada mi nije dosadno, čak mi je i dan prekratak, iako ustajem u 5.30 sati. Tijekom dana obično obilazim bolesne i nemoćne članove Društva antifašista. A aktivna sam članica Lige borbe protiv raka. Volim i puno čitati romane te gledati filmove. Dosta vremena izgubim i kod liječnika, jer sam imala i dva karcinoma pa se moram kontrolirati. Ali, nikad ne klonem duhom,- govori ova vitalna i nadasve optimistična umirovljenica koja je već 20 godina udovica i živi posve sama.
Objavu rezultata za Zagrepčanku godine očekuje s jednakim nestrpljenjem kao i završetak izgradnje dječjeg vrtića u Maloj Mlaki. Usput dodaje:
– Ova bi me nagrada još dodatno usrećila i iznenadila, jer nikada u životu nisam ništa osvojila, niti dobila u tom smislu. A novac od Nagrade bih ionako darovala svojoj najvećoj ljubavi – djeci.
