Sikavica – odlična za jetru

1511

sikavicaNarodni nazivi: badelj — bijeli stričak — bodena neža — divji artičok — gospin trn — magareća salata — ostropec — ošebalj — ošljebad — sjekavica — šarena badeljka — šareni čkalj — trn svete Marije — zmijina trava.

Opis biljke: razgranjena, smeđa sjajna stabljika, bogato je obrasla listovima. Listovi su proviđeni žutim bodljikama i bjelkasto su maljasti. Velika cvjetna glavica ima purpurno-crvene cvjetove.

Vrijeme cvatnje: srpanj, kolovoz a vrijeme sazrijevanja plodova kolovoz, rujan.

Ljekoviti dijelovi biljke: sikavicu su u srednjem vijeku bilinari visoko cijenili a upravo je postala glasovita zaslugom narodnog liječnika Rademachera, koji ju je s mnogo uspjeha primijenio kao lijek kod kroničnih bolesti jetre i slezene, kod kašlja, kod krvavog izbacivanja sputuma, kod žutice i grčeva uzrokovanih žučnim kamencima.

Ljekoviti dijelovi biljke su: plodovi (Fructus Cardui mariani ili Fructus Silybi) i biljka u cvatu (Herba Cardui mariani ili Herba Silybi).

Neposredno prije sazrijevanja sakupljaju se cvjetne glavice te se objese ili stavljaju na zračni i suhi prostor radi naknadnog dozrijevanja. Nakon toga se sjeme sakupi istresanjem iz cvjetnih glavica.

Ljekovite i djelotvorne tvari: u sjemenu su utvrđeni tanin, masno ulje, gorke tvari, amini, bjelančevina, nadalje tiranin, histamin i agmatin.

Sjeme sikavice navodi se kao izvrstan prirodni lijek:
– kod bolesti žuči i jetre, osobito
– kod oteklih jetara,
– upale jetre (hepatitis),
– kod bolesti slezene,
– žutice i
– grčeva uslijed žučnih kamenaca.

Čaj
Upotrebljava se ili u obliku čaja, 1 puna čajna žlica droge za 1 šalicu a pije se 2-3 šalice tokom dana nezaslađeno i u gutljajima. i