Liječite na vrijeme! Bolno rame ili PHS je općenita dijagnoza koja nam samo kaže da nešto nije u redu s ramenom, da je rame bolno s ograničenim pokretima. Prije nego se započne s liječenjem neophodno je postaviti ispravnu dijagnozu kako bi bolesniku pomogli, a ne odmogli krivim načinom liječenja. Bolno rame je karakterizirano bolovima u području ramena i ograničenim pokretima. U liječničkim krugovima pod bolnim ramenom se podrazumjeva periartritis humeroscapularis (PHS). Najčešća oštećenja i bolesti ramena koja se podrazumjevaju pod nazivom bolno rame su:
- Ruptura tetiva rotatorne manšete
- Kalcificirajući tendinitis ramena
- Smrznuto rame
1. Ruptura tetiva rotatorne manšete
Rupture nastaju kao posljedica ozljede te trošenja i degeneracije tetiva u osoba starije životne dobi. Kod sportaša ili osoba koje se bavi sportom, pogotovo aktivnostima iznad glave (tenis, rukomet, bacački sportovi i dr.) rupture tetiva susreću se u ranijoj životnoj dobi, čak i u dvadesetim godinama života. Najčešće su to parcijalne rupture koje vremenom postaju potpune. Razlog nastanka ruptura u ranijoj životnoj dobi je preopterećenje.
Pacijenti se žale na bol u ramenu, često s vanjske strane nadlaktice, pogotovo kod obavljanja poslova iznad razine ramena te slabost ruke. Poslove ispod razine ramena obavljaju bez većih poteškoća. Često navode da im je i plahta noću teška. Bol se javlja noću i ne dozvoljava spavanje na bolesnom ramenu. Kod akutnih ozljeda bolesnik ne može odignuti ruku od tijela.
Dijagnostika
Ultrazvučni pregled ramena upotpunjuje kliničku sliku bolesnika. Ultrazvukom je moguće s velikom vjerojatnosti naći rupturiranu tetivu te odrediti veličinu rupture. Potpuna rupture manšete bez većih poteškoća se utvrđuje ultrazvukom. Poteškoće stvaraju parcijalne, djelomične rupture pri čemu je oštećena samo jedna strana tetive i to obično zglobna strana tetive. Pod parcijalnom rupturom se podrazumjeva da je jedan dio debljine tetive oštećen, rupturiran.
Magnetska rezonancija omogućava prikaz cijele tetive i mišića pri čemu se može vidjeti mjesto i veličina rupture te stanje mišića. MR omogućava uvid u veličinu retrakcije tetive te promjene koje se događaju u rupturiranom mišiću, tzv. masna degeneracija pri čemu mišićne niti se zamjenjuju masnim tkivom.
Liječenje
Bolesnici koji nemaju većih poteškoća, a starije su životne dobi ne trebaju operaciju. Njima se savjetuje da izbjegavaju većeg opterećenja preko dana te da uzimaju nesteroidne protuupalne lijekove. Kod svih ostali bolesnika se preporuča operacija. Ovisno o veličini i tipu rupture ovisi vrsta operacije. Svježu rupturu tetiva manšete treba odmah operirati zbog skraćenja, retrakcije tetive te je kasnija rekonstrukcija često nemoguća.
Kod parcijalne rupture, najčešće je ruptura tetive supraspinatusa, radi se debridement puknutog dijela tetive ako je defekt manji a ako je defekt veći i zauzima veću površinu neophodna je fiksacija tetive za kost. Kod potpunih ruptura tetiva se fiksira za nadlaktičnu kost na mjesto gdje je bila prije puknuća.
U uznapredovalim slučajevima kod bolesnika kod kojih se razvila artropatija ramena kao posljedica masivne rupture rotatorne manšete ugrađuje se obrnuta proteza ramena. Indikacija za ovaj tip proteze je životna dob bolesnika iznad 70 godina te pseudoparaliza ruke (nemogućnost odmicanja ruke od tijela).
Rehabilitacija
Nakon operacije, artroskopske rekonstrukcije manšete, bolesnik nosi ortozu za rame 4 tjedna. Dan nakon operacije se započinje s fizikalnom terapijom, izvode se lagani pokreti rukom uz pomoć druge ruke ili fizioterapeuta. Prvih 6 tjedana ne smije se aktivno odmaknuti ruka od tijela. Za to vrijeme nastoji se postići puna pasivna pokretljivost ruke. Jačanje mišića rotatorne manšete započinje s 8 tjedana od operacije. Obično se bolesnici počinju koristiti rukom 2-3 tjedna iza operacije. Puno opterećenje ruke se dozvoljava nakon 4 mjeseca od operacije.
2. Kalcificirajući tendinitis ramena
Kalcificirajući tendinitis ili kalcificirajuća tendinopatija (vapno u ramenu) čest je poremećaj nepoznate etiologije koji se očituje nakupljanjem depozita kalcija u tetivama rotatorne manšete uz spontanu resorpciju kalcifikata i posljedično cijeljenje tetiva. Za vrijeme odlaganja kalcija bolesnik je uglavnom bez većih tegoba. No, za vrijeme resorpcije kalcifikata rame je izrazito bolno zbog nastale vaskularne proliferacije te porasta intratetivnog tlaka. Za vrijeme formativne faze bolesnik se žali više na nelagodu nego na bol. Naprotiv, u akutnoj, resorptivnoj fazi bol je toliko jaka da bolesnik drži ruku uz tijelo i ne dopušta nikakav pokret. Rendgenska snimka i ultrazvuk ramena prikazuje kalcifikat unutar tetiva rotatorne manšete, najčešće tetive supraspinatusa. Kronična, formativna faza zahtjeva konzervativno liječenje uz održavnje pokretljivosti ramena, rijetko injekciju kortikosteroida. U akutnoj fazi zbog izrazite bolnosti potrebno je punktiranje i lavaža zbog smanjenja intratetivnog tlaka uz istovremeno davanje injekcije kortikosteroida s lokalnim anestetikom. U ovoj fazi bolesti korisna je upotreba udarnog vala. Bolesnicima koji mjesecima ili godinama imaju kalcifikat u ramenu preporuča se odstranjenje kalcifikata. Odstranjenje kalcifikata se obavlja artroskopskom metodom. Operacija se obavlja kroz dvije manje rupice na koži veličine 5-6 mm.
3. Smrznuto rame 
Smrznuto rame (engl. “frozen shoulder”) je sindrom kojem najbolje odgovara naziv “bolno rame”. Radi se o sindromu nepoznate etiologije koji je karakteriziran boli i ograničenim pokretima u ramenu u svim smjerovima. Susreće se u bolesnika u dobi od 40 do 60 godina. Češće se susreće kod dijabetičara.
Uzrok smrznutom ramenu mogu biti i druge bolesti kao što je rupture tetiva rotatorne manšete, kalcificirajući tendinitis te vrlo rijetko i tumori.
Sindrom smrznutog ramena razvija se kroz 4 faze:
- Faza 1. Obično traje 3-4 mjeseca, bolesnici se žale na bol u ramenu. Bol ograničava pokrete u ramenu. Početak bolesti bolesnici obično vežu za manju ozljedu ruke
- Faza 2. Ova faza poznata pod nazivom “faza smrzavanja”, traje od 4 do 6 mjeseci. Ova faza karakterizirana je jakim bolovima i smanjivanju svih pokreta u ramenu. Gubitak pokreta je posljedica skraćivanja I zadebljanja zglobna čahure.
- Faza 3. Faza tri je zapravo smrznuto rame. Traje od 3 do 6 mjesci. Aktivni i pasivni pokreti su ograničeni u svim smjerovima. Bol je manja, javlja se kod naglih pokreta rukom.
- Faza 4. Ova faza je faza oporavka koja traje 6-9 mjeseci. Pokreti u ramenu se postupno vraćaju, bol nestaje. Promjene su reverzibilne i u većini slučajeva nastupa oporavak unutar 2 godine. Primarno ukrućeno rame klinički je jasan entitet s predvidljivom prognozom u većine bolesnika. U kliničkoj slici aktivni i pasivni pokreti su jednako ograničeni u svim smjerovima. U početnoj fazi zbog boli bolesnik drži ruku u unutarnjoj rotaciji, u zaštitnom položaju te izbjegava upotrebu lakta i šake.
Cilj liječenja je smanjiti bol te spriječiti daljnu ukrućenost ramena. Bitno je upoznati bolesnika s prirodom bolesti. Kod jako bolnih te tvrdokornih slučajeva artroskopski se opušta zglobna čahura koja je skraćena i zadebljana čime se smanjuje bol i skraćuje vrijeme oporavka. piše
