Istraživanja genoma

844

Živio ti meni 100 godina! Neću. Tako je test pokazao. Znanstvenici Perls i Sebastiani razvili su test koji sa 77 posto sigurnosti otkriva hoće li netko doživjeti 100-tu. Nosite li genetski biljeg C4, mogli biste doživjeti 106 godina. Imate li, pak, genetski marker C16, mogli biste poživjeti između 99 i 106 godina. Genetske varijante C6 i C9 osiguravaju vam 100 godina, tvrde američki znanstvenici Thomas Perls i Paola Sebastiani sa Sveučilišta Boston.

Oni su razvili uz pomoć kojega je sa 77 posto pouzdanosti moguće predvidjeti hoće li netko doživjeti 100. rođendan. Taj se test zasniva na 150 genetskih markera identificiranih tijekom istraživanja genoma 1055 američkih stogodišnjaka, što je dosad najopsežnije istraživanje dugovječnih osoba. Rezultati su objavljeni jučer u novom broju časopisa Science.

Stogodišnjaci su dobar model zdravog starenja, a u našim smo se istraživanjima fokusirali na razumijevanje genetike izuzetno dugovječnih ljudi. Spoznali smo da ne postoji jedan gen koji bi bio fontana mladosti nego je riječ o kompleksnoj genetskoj zagonetki – izjavio je prof. Thomas Perls koji se istraživanjima stogodišnjaka bavi od 1995. godine, kada je u novinama ugledao fotografiju s proslave 108. rođendana jednog bostonskog starčića.

Zdraviji i otporniji

Kada je Perls pokucao na vrata slavljenika, otvorila mu je njegova pet godina mlađa sestra. Razgovoru se pridružila i najmlađa sestra koja je imala 98 godina. – Šteta što niste došli prošle godine, pa biste upoznali i naša dva brata koji su nedavno umrli u 100. i 101. godini – rekao je Perlsu živahni slavljenik koji se pohvalio da puši, pije te uživa u slatkišima i masnoj hrani. Perls je zatim uzeo uzorke krvi pripadnika “obitelji metuzalema”, a zatim počeo tragati za sličnim dugovječnim obiteljima ne bi li tako otkrio gene dugovječnosti.

Ako netko uz nezdrave životne navike može doživjeti 100 godina, znači da ima gene dugovječnosti koji ga štite – rekao je Perls koji je zajedno s kolegicom dr. Paolom Sebastiani i suradnicima sa Sveučilišta Boston u proteklih petnaestak godina analizirao genome 1055 stogodišnjaka. Znanstvenici su zatim napravili usporedbu s genomima 1267 zdravih osoba. Otkrili su 150 genetskih varijanti koje se češće javljaju kod stogodišnjaka. Pretpostavlja se da te genetske varijante čine stogodišnjake zdravijima i otpornijima. Također, spoznali su da se na osnovi svoga genetskog ustroja stogodišnjaci mogu podijeliti u 19 skupina.

Pojedine kombinacije genetskih varijanti omogućavaju nekim ljudima ne samo da žive dulje od ostalih nego i da budu zdraviji – izjavila je Paola Sebastiani. Populacija stogodišnjaka u razvijenom svijetu kontinuirano se povećava.

To je kao lutrija

Stogodišnjaci su model zdravog starenja. Iako 40 posto njih ima bolesti s kojima žive dvadesetak godine, ozbiljne znakove teških bolesti ili nepokretnosti pokazuju tek pred kraj života – pojasnio je Perls, osvrnuvši se i na superstogodišnjake, osobe koje žive 110 ili više godine. Statistike pokazuju da na sedam milijuna ljudi dolazi jedan superstogodišnjak. – To je kao neka vrsta lutrije, morate imati šest ili sedam brojeva da biste osvojili jack pot – rekao je Perls.

Primjerice, superstogodišnjakinja je bila naša Jela Ljubičić koja je doživjela 115 godina, što je dosad najviše u Hrvatskoj. Najstariji životni vijek imala je Francuskinja Jeanne Calment koja je 1997. umrla navršivši 122 godine i 164 dana.

I dalje imaju aktivan seksualni život

Statistike pokazuju da na Zapadu na 6000 tisuća ljudi dolazi jedan stogodišnjak. U SAD-u živi oko 80.000 stogodišnjaka, a u Hrvatskoj oko 1400 (zapravo, riječ je o osobama u dobi između 94 i 108 godina). Glavnina stogodišnjaka, čak 85 posto, su žene, ali znanstvenici još ne znaju objasniti što je razlog tome. Neka su mjesta na zemlji, poput japanskog otoka Okinawe, prave oaze dugovječnosti. Primjerice, na Okinawi na 100.000 stanovnika dolazi 58 stogodišnjaka, od kojih mnogi i dalje imaju aktivan seksualni život. piše