SUBLIMINALNO znači ISPOD PRAGA OSJETLJIVOSTI, jer nam se poruke prenose na razini koju svjesni um ne registrira, ali podsvjesni to čini.
Podsvjesno vidi sve, dok svjesno bilježi samo djelić onoga što prođe kroz naše oči, pa čak i mijenja mnogo toga. Subliminalno oglašavanje raskrinkrano je 1950-ih kada je otkriveno da su neke reklame prikazivane u kinima prije filmova sadržavale slike prikazane u djeliću sekunde i nevidljive za svjesni um koje su poticale želju za određenim proizvodom.To je uključivalo sublimilanu poruku “žedan sam” za trajanje reklame za napitke.
Wilson Briyan u svojoj knjizi piše: Kad govorimo o vizualnoj percepciji, samo tisučiti dio (1/1000) ukupne percepcije zabilježene u mozgu ustvari izbija u svijest. Subliminalni umeci pospješuju percepcijski doživljaj slike pojačavajući reakcije kao što su EKG, EEG i GSR brzina otkucaja srca, moždani ritmovi i električna vodljivost kože. Emotivno nabijene i potisnute informacije u sustavu sječanja ostaju dugo, možda do kraja života.
Kod umetnutih slika ništa ustvari nije skriveno, svakako ne od strane autora. Jednom kad gledatelji nauče biti percepcijski fleksibilni UMECI postaju dostupni svijesti. Jedina stvar u umjetnutim medijima je ono što gledaoci skrivaju sami od sebe. Potiskivanje je izgleda kompulzivni proces do kojeg dolazi najvjerovatnije da bi osoba samu sebe zaštitila od uznemirujućih informacija što bih mogle prouzrokovati tjeskobu.
Upravo zbog tog razloga mnogi su ljudi u potpunom poricanju postojanja svjetske zavjere i njezinog drugo dimenzijskog izraza. Zbog mogučnosti inplikacije po njihove vlastite živote to je za njih jednostavno previše u emocionalnom smislu.
Wilson još kaže, reklame kojih smo se svjesno prisjetili su neuspjele. Oglas je namjenjen motiviranju odluke da nešto kupimo nekoliko dana, tjedana ili mjeseci nakon što smo ga čak i samo na trenutak uočili. Zadatak reklame je prodaja – ne da ostane zapamčen.
Godine 1993. jedan je razred četrnaestogodišnjaka rješavao test samopouzdanja koji je bio ispisan na listu papira s umetnutom subliminalnom porukom – TI SI VOLJEN – Prema rezultatu testa njihova razina samopouzdanja bila je 15% veča od onih koji su rješavali test bez te subliminalne poruke. Kada je isti test dan slabijim učenicima, njihov je rezultat sa subliminalnim umecima bio 34,7% viši. Zamislite 34,7% viši!
Sad si zamislite da ubace subliminalnu poruka na glasačke listiće, glasajte za…….u što ne sumljam da rade. Isto tako i glazbena industrija umeče subliminalno audio programiranje u svoje proizvode kako bi manipulirala kupćevom sviješču i percepcijom stvarnosti. Subliminalno vam možemo reći da ne kradete i isto tako i kupujte, kupujte, za koga da glasujete i što da mislite.
Žalosno je da ni večina ljudi koji rade u medijima ne znaju za to. U filmu ONI ŽIVE iz 1988.g. glavni lik pronalazi posebne naočale koje mu omogučuju da vidi subliminale. Bez naočala vidi obične reklame za Coca-Colu ili turistička odredišta, članke u magazinu. Uz pomoć naočala vidi subliminalne zapovjedi, POKORI SE, NE SUMNJAJ U VLAST, ČINI ŠTO TI SE KAŽE, BUDI DEPRESIVAN, TI SI BOLESTAN, KUPI LIJEKOVE……
Jesu li takve poruke štetne?
Ako pogledamo svakodnevnu objektivnu i globalnu realnost i razmislimo, o dosadašnjoj vladavini močnika sa nama malim običnim ljudima, radi bolje kontrole nad nama, sumnja ostaje…
Nadalje neki psihijatri još uvijek tvrde da naš mozak u posebnim okolnostima ipak u satnju, ne samo registrirati i prevesti skrivene poruke, već se može čak i oštetiti.
Umor, nezrelost, traume ili tumori na mozgu, mogu oslabiti organizam i na taj način učiniti da mozak nesvjesno shavti obrnute ili skrivene poruke.
Nekolicina američkih specijalista (!) je pronašla teške psihičke smetnje kod ljudi koju su dugo slušali rock glazbu: od nasilja do trenutačnog gubitka koncentracije, od poteškoča u pamčenju, do samoubilačkih nagona.
Ovi problemi su navodno uslijedili usred vibracija niskih frenkvencija koje proizvode gitare, a ne skrivene poruke u tekstu pjesama…piše