Opasne posljedice rasta životnog vijeka

1106

Polovina onih koji se rode u tridesetim godinama ovog vijeka doživjet će duboku starost. Nagli porast broja penzionera, ili radno neaktivnog stanovništva, izazvat će lomove ne samo u penzionim fondovima i budžetima.

Demografi predviđaju, u bližoj i daljoj budućnosti, osjetno povećanje prosječnog životnog vijeka ljudi, a stručnjaci Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) upozoravaju da će naglo starenje svjetskog stanovništva u narednim decenijama izazvati opasne posljedice u globalnoj privredi.

Polovina onih koji se rode u tridesetim godinama ovog vijeka doživjet će duboku starost, a demografi su izračunali da su svake godine, tokom minule četiri decenije, ljudi koji su otišli u penziju živjeli i žive duže, u prosjeku, dva mjeseca.

Analiza urađena u Velikoj Britaniji pokazuje da polovina ljudi koji su bili rođeni 1851. godine nije proživjela više od 50 godina, dok se sada predviđa da će 50 posto onih koji se rode u četvrtoj deceniji ovog vijeka živjeti 100 godina.

Prema analitičarima MMF-a, ako se u idućih nekoliko decenija prosječan životni vijek stanovnika planete poveća za tri godine, na što upućuje iskustvo iz minulih 40 godina, tada će dopunski troškovi izdržavanja tih ljudi koštati razvijene države 50 procenata sadašnje vrijednosti njihovog bruto društvenog proizvoda (BDP).

Opća katastrofa

Ti troškovi će u manje razvijenim državama obuhvatiti četvrtinu sadašnje vrijednosti njihovog BDP-a.

Računice napravljene u SAD-u i Japanu pokazuju da će u te dvije visokorazvijene zemlje udio državnog duga u vrijednosti BDP-a narasti do polovine ovog vijeka, uslijed stalnog starenja stanovništva i povećanja broja penzionera, na 150 i 300 posto.

Nagli porast broja penzionera, ili radno neaktivnog stanovništva, izazvat će lomove ne samo u penzionim fondovima i budžetima mnogih država, već i u njihovim osiguravajućim kompanijama koje se bave zdravstvenim i osiguranjem života, tvrde analitičari MMF-a.

Osiguravajuće organizacije su, kako ističu ekonomisti Fonda, tijesno povezane s bankama i finansijskim tržištima, pa bi kriza u njihovom poslovanju mogla dovesti do opće finansijske katastrofe.

Starenje stanovništva sve više, prema analizi MMF-a, postaje problem ne samo razvijenih, već i država u razvoju.

Do sredine pedesetih godina prošlog vijeka prosječan životni vijek ljudi na Zemlji je bio svega 48 godina, uslijed veće smrtnosti u Aziji i Africi.

Bazni scenario

Već osamdesetih godina 20. stoljeća prosječna dužina života stanovnika planete uvećala se na 60 godina.

Analize obavljene u 2010. godini pokazuju da se prosječni životni vijek na globalnom nivou uvećao do 70 godina, dok je u razvijenom svijetu ta brojka još veća – 80 godina.

Odnos penzionera i radno sposobnog stanovništva, ili demografsko opterećenje, uvećat će se sa 24 posto u 2010. na čak 48 posto 2050. godine u razvijenom svijetu, dok će u najmanje razvijenim državama narasti u istom razdoblju sa 13 na 33 posto.

Takozvani bazni scenario MMF-a predviđa da će ako razvijene države budu svakom penzioneru davale 60 procenata od dohotka koji je ostvarivao tokom radnog vijeka taj dio svijeta morati utrošiti na te rashode polovinom ovog vijeka 11,1 posto svog BDP-a, umjesto 5,3 posto koliko je to bilo u 2010. godini.

Isti rashodi u manje razvijenim državama trebali bi, na osnovu procjene stručnjaka Ujedinjenih nacija (UN), obuhvatiti u 2050. godini 5,9 posto vrijednosti njihovog BDP -a.

Ako, međutim, u posmatranom razdoblju dođe do još većeg rasta prosječnog životnog vijeka, ili većeg od očekivanog pada nataliteta, rashodi za prinadležnosti neaktivnom dijelu svjetskog stanovništva će porastu još u većoj mjeri, zaključuje se u analizi eksperata MMF-a. piše